Društvo

Iako je moda nešto što se nosi i ima aspekt spoljašnjeg efekta, zapravo je dubok fenomen, vrijedan posmatranja i kao vrijednost svakako nije površan, smatra psihološkinja, profesorica na Fakultetu modnog dizajna i multimedija na Univerzitetu Donja Gorica, Andrijana Popović.

“Upravo je Covid-19 donio novu estetiku i odjednom smo postali ljudi sa maskama i oni koji nose rukavice, štitove, šešire. Promijenili smo pravila ponašanja, koja sada u funkciji mode, prioritetno štite naše zdravlje. Upravo kroz to prisilno, kolektivno iskustvo, možemo svjedočiti o snazi mode”, pojašnjava Popović za “Ljetnje priče” Radio Kotora.

Kako je kazala, u njenom sistemu dogodile su se velike promjene.

“Godinu i po dana se naša kompletna komunikacija svela na online prostor. Najčešće smo oblačili gornji dio tijela i zato možemo govoriti o takozvanoj, gornjoj modi. Taj dio tijela bio je na neki način prioritetan, u najvećoj mjeri izložen pogledu video kamere na online sastancima na Zoom-u, tokom smart working-a, ali i kod mladih u školskim, virtuelnim učionicama”, objašnjava Popović.  

Ženama koje su po pravilu pažljivije i više brinu o svom imidžu, u pandemijskom periodu su, naglašava, uglavnom u fokusu bile frizura i šminka, dok je gornji dio našeg lica, sa očima u prvom planu, postao novi izraz komunikacije u modi.

“Upravo zato se u svijetu dogodio nagli skok u proizvodnji artikala vezanih za make up, ukrašavanje i higijenu kose. Muškarci su usvojili domaći stil, sportski, sa ležernom košuljom preko pidžame ili trenerkom, dok je modni dodatak u vidu kravate sasvim nestao”, priča Popović.  

Preovlađujući trend u modi Covid-ove ere je ono što se može definisati kao „elegantno neformalno“, a što je, ističe, ujedno i psihološki odgovor na krizu koju doživljavamo.

“Dogodio se nevjerovatan i potpuno neočekivan obrt u sistemu vrijednosti. Moda u doba Covid-a napušta sve klasične kanone i vraćamo se otkrivanju 70-tih godina koje se plasiraju na sasvim nov, tehnološki način. Estetika u tom smislu sada ima potpuno novu funkciju. Aktuelan je stil 70-tih godina, ali redizajniran. Na modnim pistama možemo vidjeti modele koji su se itekako udaljili od tradicionalnog, kancelarijskog načina odijevanja. Garderoba je mekša, udobnija i funkcionalnija, a stilisti su skloni da udovolje zahtjevima klijenata koji prioritetno žele zadržati udobnost. Žene napuštaju visoke potpetice radi udobnih, ravnih cipela, koriste haljine novih formi, koje su maksi, široke, komotne, izrađene od finih tkanina koje imaju fluidnost i prijaju tijelu. Kao da smo odjednom postali svjesni svoje kože i potrebe zdravlja kroz modu”, kazala je Popović. 

Elegantna žena danas se, dodaje, oblači slojevito, što pokazuje i nedavno predstavljena Pradina kolekcija koja podrazumijeva  odijelo-sako, košulju, pantalone, zatim, kardigan sa kaputom kao završni dio, uz podrazumijevajuće ravne cipele, najčešće baletanke ili sofisticirane patike.

Luksuzni brendovi uglavnom predlažu maske, stilski ukomponovane sa odjećom i tkaninama od koje je ona izrađena.

“Dizajneri su otišli korak dalje. Predstavili su rukavice, izrađene od raznih materijala. Vidimo i čipkasti veo koji silazi sa šešira, trake za glavu i kopče. Mnogi modni komadi su apsolutno vansezonski. Tako ljetnje haljine i cipele otvorenih prstiju, vidimo i u zimskim kolekcijama. Razlog leži u već ustaljenom načinu života mnogih, prisiljenih na smart work, koji svoje usluge uveliko nude na raznim stranama svjeta”, kaže Popović.

Logično je da luksuzni brendovi ne mogu na tako fleksibilan način naglo promijeniti svoj koncept rada, ali su svakako postali brižljiviji u tom novom, esteskom rješenju gdje je zdravlje na prvom mjestu.

“Ono o čemu se danas raspravlja na svjetskim, modnim kongresima jeste zajednička tačka kriterijuma, a to je materijal, odnosno tkanina. Ono što će u skorije vrijeme svi morati da usvoje kao standard u proizvodnji jeste prvi dio tretiranja materijala od kojih se pravi odjeća. Internacionalna komisija će tako nametnuti obavezu da se na etiketama odštampa veći spisak informacija o tome odakle potiče prva materija od kojih je taj komad odjeće napravljen, te na koji način i gdje se proizvodi”, navodi Popović.

Pažljivija kupovina, naglašava, upravo doživljava ekspanziju.

“Više ne kupujemo da bismo imali, već da bismo doživjeli odgovarajuće iskustvo. Ono što me iznenadilo jeste da je na nedavnom pariskom sajmu mode prikazan tekstil koji se mijenja u odnosu na naš ph kože. Dakle, boju tkanine možete mijenjati u skladu sa vašim raspoloženjem. Mišljenja sam da su emocije taj dio naše svijeti koji je još uvijek ostao needukovan, jer se malo bavimo emocijama kroz odijevanje. U okviru predmeta Psihologija umjetnosti koji predajem, insistiram na kreativnim procesima koji su bazirani na empatiji koja je oduvijek, a naročito u vrijeme korone,  izrazito važna”, rekla je Popović. 

Ono što nas, kao konzumente mode, još uvijek drži statičnima su, mišljenja je Popović, predrasude i uvjerenja koja zatvaraju naše misli.

“Konzumerizam u Covid uslovima prilično oblikuje našu svijest na način da uviđamo kako ono što se koristi ne mora biti novo i tada dolazimo do ključne riječi, a to je reciklaža. Sjetite se da, donedavno, ukoliko kupujemo polovnu garderobu, ljudi su bili skloni kazati da je razlog tome nemogućnost da sebi priuštimo nešto novo. I upravo je to jedna od paradigmi u vrijednosti o modi. Ovaj sistem koji je godinama taložio našu svijest o modi, baziranoj na tome da isključivo imamo, zapravo je koncept koji se sada mijenja. Više ne razmišljamo o potrošnji, već o održavanju cikličnosti naše upotrebe odjeće. Ukoliko od starog napravimo novo, to ne znači da smo nemoderni, već da smo ispoštovali onu dimenziju globalne potrebe da se ništa ne baca. Ukoliko na vama vidim nešto što je novi trend, reći ću da ste vi sljedbenica mode. Međutim, ako na vama uočim nešto što je reciklažnog karaktera, promijeniću svoj stav o tome šta je za vas moda, jer ću vas posmatrati kao nekoga  ko veoma svjesno vodi računa ne samo o sebi, već i o sebi u svijetlu relacije prema modi. I ta naša individualna potreba, sada postaje kolektivna. To je ta dimenzija reciklaže koja od svijesti posjedovanja dovodi do svijesti upotrebe, donoseći  novu funkciju u procesu iskustva nošenja odjeće”, rekla je Popović. 

Danas se sve više govori i o cikličnosti u ekonomiji.

“Ako govorimo o tome kako veliki, modni brendovi zarađuju ako potrošači recikliraju, reći ću vam da, iako možda niste znali, oni imaju takozvane stokove koji su neprijatelji njima samima, jer se veliki broj odjevnih predmeta spaljuje. U tome se ogleda kulminacija u konzumerizmu jednokratne upotrebe. Danas moramo voditi računa o tome da ono što nosimo zaista mora trajati. Kao da imamo novu kožu preko naše, koju moramo iznova njegovati”, zaključuje Popović.